“Nitko nam neće zabraniti iznijeti svoj stav o Vučićevim “umjetnicima” Bajagi, Bori Čorbi i društvu koje je hrabrilo i huškalo vojsku tzv.Krajine i nikada se nisu ogradili ili se pokajali za svoje nečasne čine.”

Stribor Valenta, predsjednik SDP-a Slavonski Brod i predsjednik Gradskog vijeća nakon izjave Vlade Marića, dopredsjednika slavonskobrodske HVIDR-e komentirao je kako je krajnje licemjerno glumiti velike Hrvate i domoljube samo kad ti je to zgodno, te protestirati protiv Bajage u gradu u kojem Ceca trešti iz gotovo svakog lokala te dodao “kako ne smijemo dozvoliti da nam vulgarni, agresivni i neobrazovani pojedinci ili skupine pojedinaca određuju životne vrijednosti.”.

Vlado Marić, dpredsjednik HVIDRE Slavonski Brod danas se javio i prokomentirao – Ne znam zašto je drug Stribor Valenta izašao iz konteksta moje izjave i pokušava ju izpolitizirati i zloupotrijebiti lažnom brigom za one građane Slavonskoga Broda koji štuju lik i djelo Momčila Bajagića-Bajage.

Svjestan sam da i takvih građana ima u Slavonskom Brodu. Iako su u manjini, nitko ne postavlja pitanje njihovog demokratskog prava da štuju koga žele u skladu sa zakonima. Žalosno je ako je drugu Valenti jedino namjera popraviti medijski rejting posrnulom SDP-u kojemu ovakvi istupi i manipulacije teško mogu pomoći. Znam da bi druga Valentu u nedostatku medijske pozornosti najviše pogodilo kada bih ignorirao njegovo partijsko priopćenje jer je željan medijskog prostora. Eto neću mu nanijeti još jednu ¨duševnu bol¨ kao što je to bila moja izjava i negativan stav Hvidre Slavonski Brod glede najavljenog dolaska Momčila Bajagića-Bajage u Slavonski Brod za čiju umjetničku slobodu dotični toliko brine.

Zato ću uz svoju raniju izjavu iza koje čvrsto stojim podsjetiti još na slijedeće: Naime, pod dojmom uznemirenih članova Udruge Hvidra Slavonski Brod, a na upit novinara iznio sam svoj osobni stav i stav Hvidre Slavonski Brod kao njezin dopredsjednik, a vezano za predviđeni glazbeni nastup srbijanskog glazbenog umjetnika Momčila Bajagića-Bajage na CMC festivalu u Slavonskom Brodu. Taj stav je definitivan i nije nastao po principu “čula-kazala” već na temelju informacija iz Knina još iz ratnih vremena.

Da je dotični urbani drug Stribor Valenta pažljivo pročitao moju izjavu shvatio bi da ona nije izvan konteksta statutarnih interesa članstva Hvidre, ne širi strah od branitelja i ne nameće nikome ništa. Naprotiv, upozorava i otvara oči kako treba razlikovati umjetnike nevažno od kuda dolazili na one koji su dobronamjerni, i one koji perfidno nastavljaju kontinuitet veliko srpske ideologije. Druže Valenta spominjete “Cecu” kako je slušaju Brođani. Ne slušam je, i osobno mi je to neprihvatljivo ,ali ona nije imala javni nastup u Slavonskom Brodu i ne vidim tu poveznicu. Drug Valenta kad toliko poštuje branitelje samo u ponekoj rečenici trebao bi respektirati stav predsjedništva Hvidre koje po logici stvari zastupa interese svojega članstva koje je uz poginule ,i nestale najosjetljivija skupina koja je najviše stradala u Domovinskome ratu.

Zar nije svjestan da su razne političke opcije izopćile hrvatske branitelje iz društva i stavile ih na marginu. Zar Vam nije dosta? Hoćete li im uzeti i slobodnu riječ? Zar mislite da mi koji smo znali prepoznati Vučiće u ratu ne prepoznajemo njihove sljedbenike obučene u janjeća odijela danas u miru. Ne pada mi na pamet politizirati, ili ići u širinu, ili na osobnu razinu kao što je to učinio drug Valenta. Međutim, ipak ću samo još ovo reći: Drug Valenta je spomenuo nebulozno moju glumu u ratu. Strašno!

Moram ga podsjetiti da sam, za razliku od njega, među prvih nekoliko stanovnika nekadašnje Općine Slavonski Brod, točnije 05.08.1990. godine s puškom u ruci otišao iz mojih Čajkovaca, i stavio se na raspolaganje novoj hrvatskoj policiji, a već 07.09.1990.bio pripadnik jedne od najelitnijih ratnih i poratnih postrojbi Antiterorističke jedinice Lučko, čiji je ratni put itekako poznat hrvatskoj javnosti. Druže Valenta iznimno sam ponosan što sam npr. sa svojim ratnim kolegama iz ATJ Lučko u lipnju 1991. godine sa zidova skidao slike ratnog i poratnog zločinca Josipa Broza Tita u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj. Stajale su tamo jer su se još neke kolege “milicajci” sa zvijezdama na kapama nadali kako će Jugoslavija preživjeti. Tada nisam imao kompromisa po cijenu bilo čega, a nemam ga niti danas kada je u pitanju dostojanstvo hrvatskog branitelja i pitanje nacionalne svijesti hrvatskog čovjeka. Svatko je bio dužan u ratu dati doprinos Domovini koja je pod velikosrpskom agresijom vapila za svakim braniteljem, pojedincem, komadom oružja i oruđa i metkom.

Druga Valente se branitelji Slavonskog Broda ne sjećaju da je bio u njihovim redovima, a pogotovo na prvoj crti. Njemu njegov “doprinos” u ratu neka bude na ponos i diku. Na žalost u Hrvatskoj nema dezertera, profitera, ali službeno niti Junaka Domovinskoga rata, pa smo vjerovali, ili ne, svi isti. Danas moramo tu gorku činjenicu prihvatiti kao nešto legalno ,ali legitimno, sigurno, istinski branitelji neće nikada. Druže Valenta ja živim Hrvatsku i to danas u miru svojim radom za opće dobro svakodnevno pokazujem. Želim gledati Hrvatsku koja svakoga dobro namjernoga čovjeka poštuje, uvažava, ali i Hrvatsku koja čuva svoje vrijednosti i dostojanstvo. Moja Hrvatska mora biti slobodna, sretna i prosperitetna, ali i ponosna. Druže Valenta i ponosna.

Mogu razumjeti druga Valentu i njegove komplekse spram istinskih hrvatskih branitelja jer on nije taj pa ne razumije. Trebao bi ipak razumjeti da nema automobila koji vozi prema naprijed bez retrovizora tako i države koja ne uči iz povijesti.Rat je završio što je formalno točno, za neke nije niti postojao (dezertere), a za neke će još trajati jer pravda po njima nije do kraja zadovoljena. To je realnost. Rane su ostale, imam ih i ja u srcu, i na svojim rukama, i nikada neću zaboraviti da su nastale kao posljedica velikosrpske agresije. Kako tek mogu zaboraviti ratna stradanja onih koji su ostali bez svojih najbližih u obitelji.

Druže Valenta, članovi HVIDRE ne zaboravljaju, i nikada neće zaboraviti zbog koga su postali invalidi, i neće zaboraviti tolika stradanja stanovnika Slavonskoga Broda. Zadnji sam, kao i članstvo Hvidre, koji bi nametali građanima Slavonskog Broda što žele slušati, to je njihov izbor, i nitko nije iznad njih osim dragoga Boga.

Međutim, našim članovima, hrvatskim invalidima iz Domovinskog rata Slavonskog Broda koje i ja zastupam, i na što sam izuzetno ponosan, nitko neće zabraniti iznijeti svoj stav o Vučićevim “umjetnicima” Bajagi, Bori Čorbi, i društvu koji su hrabrili i huškali vojsku tzv. Krajine, i nikada se nisu ogradili, ili pokajali za svoje nečasne čine. Sada sve čine kako bi izbrisali iz rata svoje tragove huškanja, a svojim pjesmama su itekako tada doprinosili velikosrpskoj agresiji. Niti žaljenja, isprike ili kajanja od njih. HVIDRA Slavonski Brod, i ja osobno, to nikada nećemo zaboraviti, i za nas su takvi umjetnici nepoželjni u Slavonskom Brodu. Vi kao predsjednik gradskog vijeća Grada Slavonskoga Broda trebali bi bar po dužnosti imati više empatije i poštovanja prema braniteljima i respektirati mišljenje HVIDR-e Slavonski Brod unatoč evidentnim razlikama.

Hrvatski branitelji su potencijal, a ne teret društva, i kontinuirano razne politike stvaraju lošu percepciju o našoj populaciji, a sada vidim da i Vi tome očigledno doprinosite. Na kraju zamolio bih Vas, da Vi, toliko pismeni, i urbani druže Valenta ne učite članove HVIDR-e Slavonski Brod i hrvatske branitelje kako se gleda u budućnost. Vi niste vrijedni toga. – stoji u potpisu dopredsjednik HVIDR-e Slavonski Brod, Vlado Marić.

Izvor: E_Brod